|
19. svibnja 2012. - klasi�ni duatlon u Donjoj Stubici
KONKURENCIJA
Koliko se mogu sitit zadnji put sam pisao o na�im nastupima prije dvi godine tako�er na utrci u Stubici, onda je bila na dan svetoga Ante, ovo se jako dobro si�an jer mi je dao drugu �ansu za �ivoton, a ja sam ovaj put ponovo odlu�io izazivati sri�u.
Naime bio sam poslovno pored Zagreba (Rakitje) ali zahvaljuju�i Para�u sam imao priliku do� doma tjedan dana prije Stubice i tom prilikom osim odra�enog duatlona uspija spakirat biciklu i ostalu opremu da mi je neko donese u Stubicu.
Tako je Leva�i� donija biciklu gori (s njim su do�le i dvi na�e kadetkinje ...) a mene je opet skupija Para�, tako da smo opet bili na startu utrke klasi�nog duatlona.
Zahvaljuju�i vi�egodi�njem iskustvu neposredno prije utrke oti�ao sam do zapisni�kog stola i na podlaktici zapisao startne brojeve "konkurencije", tako da znam koga tribam dr�at na oku.
Utrka je krenila, tempo malo br�i, ali svejedno na okretu (2,5 km) vidim da je troje iz moje kategorije stotinjak metri isprid mene, na trenutak sam pomislija da nemam �anse da ih posli uvatim jer nisam vi�e oni stari na bicikli (nikakva kilometra�a ove zime i tek po�eja vozit dolaskom prvih lasta - �itaj prvim kolom na�e lige). Ali...znat �e stara ekipa... ne�to mi je pokazalo da sam ipak na pravom tempu, a to je stari as Lovrec koji se nimalo nije trudija odlipit mi na tr�anju, tako da smo zajedno vukli do osmog kilometra i po�to smo i dalje dr�ali na oku jednu ve�u grupicu odlu�imo ubrzat i dovatit ih da ne vozimo posli sami. Grupicu smo uvatili taman u zoni izmjene i biciklu nastavili vozit u "pelatonu" nas 6-7.
U istoj grupi mi je bilo i dvojica iz "konkurencije" a jedan je o�ito pobiga naprid. Slijedio je zajedni�ki rad na bicikli s tim da sam pazio da me ne uvati red da vu�em ostale neposredno prije uzbrdica, a sve zbog toga da mi se ne dogodi da se potro�im i ne izvu�em uzbrdice sa ostalima i tako mi se odlipe. Kontroliraju�i ostatak ekipe prestigli smo i jedinog kojeg sam jo� ni�anija iz "konkurencije" i tako smo se u pove�oj grupi pripremali na silazak sa bicikala.
Tu sam malo usporio a netko iz grupe, manje iskusan me prestigao neposredno prije crte silaska i stao (!!!) taman kad sam spustio noge na pod i biciklom tr�ao prema zoni izmjene. Naravno, do�lo je do sudara, ali ne prestra�nog da bih odustao. Iako me bolilo od udarca, odradio sam izmjenu �to br�e i produ�io na tr�anje. Imao sam dovoljno snage (zahvaljuju�i taktici na bicikli) i na okretu sam vidio da je konkurencija iza mene. Imao sam jo� i snage za ubrzat, ali sa oprezom, pa sam dozvolio i Lovrecu da ode malo naprid. Bitno da je konkurencija bila pod kontrolom.
Naravno ulazim u cilj kao prvi u kategoriji i sa gu�ton sam se rasfri�ka u fontani pored cilja. Para� je tako�er odradija vrhunski utrku (tre�i u seniorskoj konkurenciji), ali je bija u pri�i jer je �urija na pir pa nije stiga preuzet medalju. Kao voditelj, na� Leva�i� je dr�ao atmosferu na visokoj razini a Bubanko mi je dao �ast da podilin dici medalje zaslu�ene na di�joj utrci.
Posli dodjele medalja nama starijima, Leva�i� me pribacija u Rakitje i nastavija put Splita (nije se izgubija) sa na�e dvi kadetkinje koje ovi put nisu bile prezadovoljne svojim nastupima, ali zato pune motiva da predanijim treninzima uzvrate konkurenciji vrlo skoro.
Hvala svima koji su nam omogu�ili jedan predivan dan u Stubici, iako ostaje �al �ta se nismo u Stubici pojavili u ve�em broju, jer se ne mogu otet dojmu da smo bez problema mogli bit ekipno barem tre�i samo da smo imali jo� jednog �lana u konkurenciji klasi�nog duatlona.
Tekst napisao: Deni Dumani�
|
|
