20. kolovoz 2006 - Supetar - Sprint triatlon - kup Hrvatske

Utisci sa Brača iliti oznojit se, a ne satrat se Ekipa brojna dapače prekobrojna uputila se u novu triatlonsku pustolovinu prekobare (malo manje) na prelijepi otok Brač (Broč). Belo jet tu svih uzrasta od najmlađih juniora (juniorki) preko seniora i zgodnih seniorki do veterana. Skupilo se tu gotovo i jedan (25 osoba). Spakiramo nekako bicikle u kombi (zamalo na naguravanje) ulazimo u trajekt ili šešulu zvanu "Marjan". Svi se raspoređujemo po strateškim pozicijama, neki (većina) na klima pogodnostima, a dio na sunčanje na palubi.
Priča se barem u mom društvu veterana o triatlonu, načinu prehrane - kada, koliko, što i kako, kažu min 3h pred utrku nešto pojesti - ugljikohidrati, proteini i sl. A po mom mišljenju može i pola sata prije utrke čokolada, eneg.pločica ili sl. U kombinaciji sa vodom ili eneg.napitkom, tj. Opet sve zavisi od metabolizma i stupnja napetosti (nervoze) svakog pojedinca. Misliti  pozitivno je najvažnije. Sretno uplovljavamo u supetarsku luku, put do zone izmjene, prijave te pripreme za utrku svatko na svoj način. Kod mene to jet mali odmor u hladovini, nešto pojedem, lagano rasplivavanje, ulazak u zonu bicikli te zadnja kontrola opreme i možemo startati.
Prije starta po običaju napetost, traženje pozicije za plivanje i konačno sudac označava start. Pliva se dva kruga u trokut stranice oko 110-120m. Prskanje, naguravanje, udaranje nogama rukama kako ko zna i umije - prva grupa od 10-ak treniranih plivača se odvaja, a ja sa drugom grupom pokušavam ne previše zaostati, ali vidi peha prije zadnjih stotinjak metara (kod zadnje bove) skrećem previše udesno te tek kad naletim na plutače u smjeru plaže vidim da sam promašio najkraći put do izlaza iz mora ali nije to ništa hvatam priključak na začelju te grupe i izlazim iz mora ne previše umoran. Oblačenje u zoni, guranje bicikle do ceste i idemo put Škripa, staza/uzdužni profil poznata mi jet od lani te znam kako rasporediti snage. Ove godine nije bila tolika sparina pa jet bilo nešto lakše na penjanju do Škripa, a spuštanje je samo posebi doživljaj samo treba paziti da ne završiš u maslinama ili na nečijoj šoferšajbi. Nakon bicikle idem na trčanje ili slalom između preplanulih turista i nestašne djece. Na kraju sam u cilju ispred doktora iz Mađarske koji me nije uspio prestići. Stiže i ostala ekipa i sama utrka jet gotova. Ovim putem čestitke Petkoviću - stvarno jet zmaj. Dovodim se u stanje tijela i duha prije utrke ispijanjem vode, jedem jabuke, banane, dinje, ali ne previše, nakon toga lagano rasplivavanje, tuširanje na tušu koji ne postoji, oblačenje. Tu je i zakuska sa manistrom na sto načina, pićem koliko treba te na kraju može i voće. (Pohvala organizatorima gosp. Paviću i pomoćnicima). Slijedi proglašenje i tu sam nešto pazario, medalja za 2.mjesto u kategoriji.Spremamo stvari za polazak, nepotrbno strepimo da kombi neće ući u naš trajekt te lagano brodimo put Splita. Kome jet bilo dobro neka dođe i dogodine. Pozdrav svima i ostalima koji ovo čitaju.

Brano Tucak  

P.S. Pa ljudi moji znate li vi da jet onaj Peugeot koji jet oglašen na prodaju prije 3,5god (novi) koštao 32.000 kn, a sada jet po prigodi samo 8.000, razmislite dobro!

OVO JE KRAJ ČLANKA
Bilješka o piscu (by ikovaci)
Branko Tucak, dipl.ing.građ. podrijetlom iz Podgore, rodom iz Omiša, živi i radi u Splitu. Specijalnost njegove firme je rušenje starih dvoraca te izgradnja još starijih na istome mjestu.  Uzor mu je Mato Lovrak, a naravno omiljena knjiga "Vlak u snijegu".