|
13. lipnja 2010. - Donja Stubica - klasi�ni duatlon
Iz pera Denija Dumani�a:
Moj do�ivljaj utrke
Eto me uvatila volja napisat par ri�i (dodu�e malo i vi�e, pa ako netko nema vrimena neka ostavi za drugi put, ali �morao sam�...) o ovom vikendu, nazva sam ga vikendom jer smo proveli skoro dva dana na putu, a nadan se dogodine uz malo bolju organizaciju i pola dana du�e. Za�to??? Zaklju�it �ete sami.
Kako nisam bio skoro dvije godine na slu�benoj utrci van Splita (zadnja moja je bio Pore� i Ironman distanca), uvatila me volja malo oti� sa klubom na put. Koji tjedan ranije smo zavr�ili sa proljetnim duatlonima i tako sam pretpostavio da sam dovoljno spreman odradit i klasi�ni duatlon. Nazvao sam Pavi�a i rekao mu da ra�una na mene za odlazak, a kad sam �uo da bi tribali spavat kod na�eg Kre�e, koji nas je jednom primio u svoju praznu ku�u u Zagorju, ideja mi se jo� i vi�e svidila, jer san odma pomislija da bi mogli i �tagod zagradelat, pa makar se to Koci i ne svidi (tada je jo� planirao i�i), pa bi takav vikend bio pravo dru�enje, kakvo triatlonci vole, posebno ako nisu pod imperativom rezultata na utrci.
Tako smo se uobi�ajeno na�li na parkingu kod Pavi�a i uslijedilo je slaganje opreme u kombi. Kako sam vidio da nema Kre�e i Koce, pomislio sam da sve i ne�e biti kako sam zamislio. Sa nama nije krenio ni na� Mijo koji je imao obaveze u osvajanju Prvenstva Svita i okolice u Piciginu, a to mu je ove godine kona�no i uspilo, i od srca mu �estitam. Ali svejedno ekipa je bila prava: �o�i�, Radelji�, Lovri�, mali Dino �padina i njegov tata, na� bra�ki Tin Buli�, i naravno za volanom nezamjenjivi Ivan Pavi�, uz moju pomo� ka kopilot, iako sam mu samo slu�ija za na� koju radio stanicu sa mobitela, ili poja�at ventilaciju ekipi, koja sa kuvala u kombiju sa ograni�enjem brzine.
Tako smo malo pomalo starom cestom dohvatili se Zagorja i dio ekipe je u Donjoj Stubici iza�ao iz kombija i uputio se na spavanje u Bubankovu vikendicu. A Ivan, Tin i ja smo imali za obavezu javit se Anti Pe�ecu da nam sredi spavanje. E da, zaboravio sam re�i da
nam je propalo spavanje kod Kre�e, ne zato �ta nije on bio sa nama, ve� zato �to je iznenada morao ustupit ku�u familiji koja je stigla iz inozemstva.
Tako smo nas troje oti�li u Gornju Stubicu, a tamo nas je do�ekala Pe�ecova mama i odvela nas na fe�tu koja je trajala cijeli dan. Fe�ta je bila u prostoru objekta kod spomenika Matiji Gubcu (tamo smo vozili prije dvije godine). Obitelj Pe�ec je bila uklju�ena u organizaciju fe�te, tako da smo neo�ekivano imali �itavu logistiku, i pi�e i spizu, a svako malo su se na trgu izmjenjivali raznorazni vitezovi i ostali zabavlja�i, poku�avaju�i do�arati kako je to nekad bilo. Dok je Pavi� vodio razgovore sa obitelji Pe�ec, Tin i ja smo zagrijavali dlanove pljeskaju�i umjetnicima koji su do�li iz raznih dijelova Europe. Tin je napravio i znatnu snimku tih predstava, pa bi volio kad bi nam to i poslao, tako da vidite o �emu se radilo.
Nakon fe�te oko 1 ure iza pono�i smo oti�li do Pe�ecovih i tamo se rasporedili za spavanje.
Ja i Ivan smo spavali kod Antine bake (ja malo manje jer me budija vi�ak pive i neki usnuli zvuk koji mi Ivan ne bi mogao opisat, hehehe, a nije vuvuzela...).
A ujutro...
Baka nas je do�ekala sa prepunim stolom zagorskih specijaliteta, kojima ne bi odolija u drugoj prilici, ali par uri prije utrke...ipak sam se morao obuzdat...ali zato se Ivan moga komodat.
Nakon marende smo oti�li do zone izmjene, gdje nas je do�ekala ekipa koja je preno�ila u Bubankovoj vikendici. Na�alost, oni nisu pro�li ni blizu kao mi, �ak nisu ni spavali kako triba, tako da mi ih je bilo �ao. Tamo nam se pridru�io i Para�, koji je do�ao iz Zagreba.
Kako se bli�io start utrke, tako smo se svi uhvatili pripremanju opreme i zagrijavanjima, gdje sam ja imao problem par minuti prije obaveze napu�tanja zone (a nisam jo� ni u�ao u nju) kad mi je pukla guma, ali mi je Radelji� to ekspresno prominija, iako je riskirao i sam da ne stigne na vrijeme. Hvala Ivica.
Uskoro su krenule utrke, najprije mla�e kategorije (Dino i Tin), a onda i mi stariji. Zaboravio sam re�i da je sunce pr�ilo i kao takvo izgledalo da �e bit najve�i neprijatelj natjecateljima. Naravno, krenilo se uobi�ajeno kako je tko planirao, da bi nakon nekog vremena po�elo rastezanje skupine natjecatelja prema sposobnostima ili taktici u odre�enom trenutku. Ja sam standardno krenuo polako, �uvaju�i se za kasnije dijelove utrke. Nakon prvih 10 km tr�anja i moje zbunjenosti oko zone izmjene (ove godine je bila u parku) i tako gubljenjem par desetaka dragocjenih sekundi nakon prvog tr�anja, sjedam na biciklu poslijednji od jedne grupe od nekih 5-6 natjecatelja, koji jo� nisu napravili skupinu. Ali, za to sam im ja dobro poslu�io, kako bi koga prestigao grupa je rasla, i svi su radili zajedno. Branko Razum, odli�no pripremljen je poku�avao par puta isko�it na brdima, ali smo svi zaklju�ili da to nema smisla.
Nakon 30 km, grupa se osula na �etvoricu nas, da bi Branko u jednom trenutku oti�ao naprijed. E tada sam povukao i ja ali malo prejako, tako da sam u krivini i na nizbrdici izletio malo iza sredine ceste i na�ao se o�i u o�i sa autom koji nije imao gdje mi se skloniti jer bi ugrozio dvojicu natjecatelja koji su bili sa mnom. Ve� sam razmi�ljao je li mi se bolje zabit frontalno u auto ili sletit u provaliju, ali sam odlu�io pro� u onih par 10aka centimetara �ta mi se ukazalo izme�u auta i provalije, i uz pomo� Svetog Ante sam uspio pro�. Kolege natjecatelji su tako�er bili bliski sudaru sa autom ali sa unutra�nje strane. Nakon toga smo svo troje drvenih nogu i sa velikom dozom straha nastavili utrku. Dostigli smo Branka i gotovo zajedno si�li na posljednje tr�anje. E tu je Branko bio neuhvatljiv i zaslu�eno odnio tre�e mjesto u kategoriji V1.
Kako smo odradili ovu utrku mo�ete vidjeti na slu�benim rezultatima, ali moram izdvojiti na�eg kolegu Ivicu �o�i�a. On posti�e sve bolje i bolje rezultate, i moram se sjetit ponijeti debeli flomaster i zatra�it od njega autogram na nekom dijelu opreme. Pa kad mi neki ka�u da ih smetaju godine. �o�o bravo. Svi su iz kombija ponili doma di koju medalju, a zbog Para�eve ozljede i njegovog odustajanja (�elim mu skori oporavak) ja sam u�ao u me�u na�a najbolje tri plasirana iz kluba i kao takav se popeo na postolje sa dvoje Ivica da bi kao tre�i klub u dr�avi u klasi�nom duatlonu primili bron�ana odli�ja. Mislim da smo bili i u ja�em sastavu da ne bi klupski postigli bolji rezultat. Dosta doga�anja je posnimio Dinov tata, pa ako po�alje, mo�i �ete vidit kako nam je bilo na vru�em Zagorskom suncu, na Svetoga Antu.
Nakon spremanja opreme uslijedio je put starom cestom prema na�em Splitu uz ve� tradicionalno zadr�avanje u restoranu �Mirjana�. Menu je bio uobi�ajen, za�injen sa dosta �ale svih klupskih kolega, koje je vrijedni tajnik kluba sigurno vratio na mjesto polaska, a jedinog bra�kog predstavnika i na pono�ni trajekt.
Eto, ovako sam ja do�ivio ovu utrku, a nadam se dogodine da �emo prihvatit poziv obitelji Pe�ec da do�emo malo ranije i uveli�amo njihovu fe�tu. Hvala obitelji Pe�ec.
Deni
|
|
