Dobro do�li na web stranice Triatlon Kluba Split.
 
 
 
Danas je godine      
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  Odaberi �lanak
 
 
  Godina 2016.
 
  Godina 2015.
 
  Godina 2014.
 
  Godina 2013.
 
  Godina 2012.
 
  Godina 2011.
 
  Godina 2010.
 
  Godina 2009.
 
  Godina 2008.
 
  Godina 2007.
 
  Godina 2006.
 
 
 
 
 
 
 
  Sponzori
 
 
 
mark2  
mark2  
 
 
 
 
extreme shop 
 
 
 
peloton  
 
 
 
 
 
 
 
  Klub partner
 
Stranice_MK_Marjan 
 
 
 
 
 
 
 
 

BARCELONA 2011 - IronMan triatlon
 
"Vamos a practicar espanol!" ili Calella Challenge triatlon :) (pi�e: Kuki)


 
SRIDA
28.09.2011.

   SRIDA - 28.09.2011.


   Evo je do�lo vrime da se posli �est miseci priprema krene u Barcelonu. Koliko je to sad daleko, uplata u tre�i misec. Si�an se da je, dok san obavlja uplatu, bilo lo�e vrime i da san kroz prozor gleda oblake kako prolaze i mislija: "Ima jo� sedan miseci do trke, ima vrimena." A evo ga vi�e nema. Kre�emo.

   Na parkingu iza kluba sveprisutni Pavi�, Nike i �ef opozicije Pave. Kad me pozdravlja govori Pavi� da to ka da te Juda jubi. Ali isto neka, vridi. Slo�ili smo se za prvu sliku na polasku Goge, Kuco, �kare i ja. Napunili kombi, trubnili i partili.

   E, ali samo 348 metri do ulaza u Kucinu zgradu. Tu se parkirali i �ekamo doti�noga da naload-a "glupa�u" sa kartama Francuske i �panjolske - da se ne bi izgubili po putu. A to traje li ga, traje. Umisto da krenemo u pet i po, evo sedan manje kvarat. Napunila se "glupa�a", pa sad ima i Calellu - �ta je cilj ove pri�e.

   Naravno po�ele su odma dolazit poruke, od znanih i malo bolje znanih, sa dobrim �eljama za sve �ta nam se tek treba dogodit. Idemo za Zadar, Jadrolinija nam dala skonto pa se isplati. Tankamo u �ibeniku i odma Kuco �va�e oni najlon sendvi� na skontu - jer mu isti�e rok, a Goge zaranja po wc-u pa je �ekamo.

   Ri� po ri� i eto nas u Zadru, na punti stali u veliki red od sedan auti i dva kamiona, pitamo Kucu kakve su ovo karte, dva lista isprintane potvrde o uplati, jedan za po�, a drugi za do�. "A to mi je dalo, i to je to," govori. Dobro. Carinica i policajka uredno �avrljaju, a kolegama dosadno pa pitaju idemo li ovo na Kupres sa kombijem Ski Kluba "Split".

   Prolazimo i to, kad isprid broda pitaju di su karte, a mi ih nemamo. Kuco se vra�a u Lipu Na�u, priko grane, sa svim dokumentima, u agenciji Jadrolinije dobiva karte, pa se parkiramo u gara�i velikoga "Zadra", koji �e nas preveslat do Ancone.

   Kako se posli ne�emo mo� vratit u auto, uzimamo bagaje i trk u salone na� fotelje za spavat. Smi�tamo se na krmi u techno salonu sa kri�avin plavim neonkama. Kako nam se raspored kau�a nije svidija, po�eli smo preure�ivat, pa su Goge i Ka�a uzeli jedan (naravno - ve�i), a �kare i ja drugi (naravno - manji), te smo ih zaminili sa kraja na kraj salona. Zamalo smo se zanili i nastavili, ali smo sad zauzeli svak svoj komad namje�taja i zadovoljni smo.

   Evo partimo. Ja ovo pi�en; Kuco �ita neko lako �tivo; Goge se separirala, upalila laptop i ne�to kucka da opravda profesorski status; Kate je i�la slikat pozdrav suncu, vidit �emo �ta �e ispast; a �kare je izija njen sendvi� i glumi Pa�u pa govori kako nije izija nikad bolji sendvi� u �ivotu.

   Sad �emo skoro le� pa je dosta za danas. Sutra nas �eka 1200 kilometri, pa �e sigurno bit novih stvari za ih zapisat.

  

 
 
�ETVRTAK
29.09.2011.

   �ETVRTAK - 29.09.2011.


   Puca zora isprid Ancone. Dobro smo spavali, polako se palimo, grizu se Ka�ini kifli�i, gledamo lagane crne valove i pitamo se kakav je Mediteran na Costa Bravi. Tamo idemo i to je ka njihova rivijera.

   Pri�amo sva�ta i kako rano ujutro padaju lucidne misli na pamet, govori Kuco da je dobro �ta smo kasnili �ekaju�i load-anje ''glupa�e'', jer da nismo puno �ekali red za trajekt. Ha.

   Sidamo u kombi, carina pita di ima sniga, ka pametni, dobro su nan vi�itali putovnice. E. Upisali smo glupa�i odredi�te i govori nan da je jo� 1303km do cilja. Udri.

   Izlazimo iz luke, odma autoput i tu�emo kilometre - Pesaro, Parma, Barilla tvornica ka cili �kver, Bologna, Piacenzza, okri�emo put Genove i evo mora. Ne ide to ovako brzo, ali ide.

   Dojam je da smo otkrili za�to su Talijani u debeloj recesiji. Niko ni�ta ne radi nego su svi po autoputu i voze se. �etiri trake u jednom smjeru i sve puno. Na�i bar sidu u kafi�ima, pa od Sv.Roka do Gospi�a vidi� dva auta. Ovde mora� gledat i gori da te ko ne iznenadi.

   Na obzoru vanka Sanrema nosa� aviona, po�eli su nas prelazit Ferrariji, platili smo autoput i evo nas u Francuskoj.

   Prolazimo Dejanu ispod ponistre u Monte Carlu, posla nan je poruku sa dobrim �eljama i da �e platit ve�eru kad se javimo na povratku. Sri�a njegova da ne�emo imat vrimena.

   U kombiju se svako malo ne�to jede i pije, ma�e se pa�tete, masla, marmelade, Ka�ini kifli�i, sendvi�i i �tru�ice. Bit �emo puno lak�i na povratku.

   Francuska je malo neurednija, i autoput i odmori�ta. Svako po ure stane�, pa baca� eure u automate na rampama. Ni�ta ih ne razumin.

   Na jednoj rampi smo zapeli, kamioni iza sviraju, izija mi automat 20 eura i vratija mi �aku metalnih, i ne di�e rampu. Sve dok nije do�la �injorina, pa san razumija da moran ma�ini vratit malo kovanica koje mi je vratila. Koji automat. Od njih desetak samo smo se sa jednin normalno sporazumili, bit �e da je neki na�, a na dva su bile �ive �injorine, naravno, govoru samo francuski, pa na moje ''Dobra ve�er!'' stanu pa se misle.

   �ta idemo dalje, pada sunce i odmaramo po 15 minuti svako dvi ure. Svi smo inkordani. Kad iza�en iz kombija, triba mi dvi-tri minute za se upalit.

   Pa je mrak i evo Espana. Glupsonica nas je dovela sa to�no��u u dva centimetra do isprid hotela. Isplatija se download.

   Neptuno hotel. Kombi smo zbili u gara�u i u�li u apartman, na mezaninu sa lipin dvoron sa dvi bungevilje, imena TITANIC. Nemo� virovat. Padaju aluzije, ali se svi kiselo smje�kamo. Uglavnom, dobro je.

   Do�li smo u deset manje kvarat, dakle �etrnaest uri. Dobro je, niko nas nije tira. Pro�etali smo malo po Calelli, da se razmrdamo i da vidimo di smo.

   �atori za prijave i sajam su ve� operativni, �etamo kroz cilj i gledali�te. Sve kako smo i zami�ljali. Do�la je i pono�. Kad san lega i zatvorija o�i, parilo mi se da san u brodu, sve se valja. Trajalo je to dvi minute. Onda se zacrnilo.

  

 
 
PETAK
30.09.2011.

   PETAK - 30.09.2011.


   Bu�enje. Svi smo dobro. Goge ide u �para, kojega smo sino� na�li, po kruv i bibite za marendu. Punimo se. Ve� je pro�lo deset uri kad smo partili na prijave.

   Zona je od hotela 346 metri udaljena, a za u apartman ne mora� ni skalu u�init, sa bajkon mo� u� do u dvor kroz cilo predvorje i apartman. Zajebajen da san mislija kako bi nan bilo lak�e posli utrke, kad sve bude bolilo (valjda - to niko ne zna), ne �init ni tu jednu skalu za dopuzat nazad do posteje.

   Odaju mi priznanje, samo ne znan di �u ga prominit u ne�to opipljivo. Evo ga sajam. E, to je sajam, di dobro moramo potegnit ru�nu. A neki ne mogu. Di god pogleda� - cure ti sline.

   Od najobi�nije �pigete, do svemirskih bajkova, koje mora� polako podignit, da ne poletu. Patika, bi�ava, kopresijske robe, kemija, tri-odijela, neoprena, kaciga, sprinterica, bajkova, kola, aerobar-ova, o�ala - svega. Svi se tresu.

   Goge tro�i, Kuco tro�i, �kare kupuje �ta mu fali, ja san se bacija u tro�ak za bilu prozra�nu kapu, jer iman crnu, pa da mi psiholo�ki bude lak�e.

   Jedan �as smo se i�li prijavit. Na�li smo se na zidu di su zalipili startne brojeve. Goge je 131, Kuco 842, �kare 949, ja san 946.

   Njihovi volonteri ne znaju beknit ni�a osin �ta hablaju espanjol. Mora� mu napisat koji si broj ili te ne razumi. Dobili smo vali�u, veliku, lipu i unutra bagove za sve discipline i onu klasiku od reklama i brojeva.

   Vra�amo se na sajam, slikajemo se na oni karton sa rupon za glavu, a na slici pro�logodi�nji prvak Jimmy Johnsen. Eto smo ve� svi u cilju.

   Nastavljamo slinit po sajmu, po�elo je bit vru�e. Sre�emo Vi�ticu i Govindu, govoru da Patr�evi� dr�i noge na ku�inima u hotelu. Idemo u apartman po robu i vra�amo se na pla�u.

   Dvista metri krupne pr�ine, �ute, svugdi se uvla�i, par kilometri na jednu stranu i isto toliko na drugu. Toliko vidimo, a �ta je dalje nemamo pojma. Ulazimo u more. Toplo. Valovi lipi. Komentar je da pla�a nije za malu dicu. Ako se pusti� baci te val i onda se valja�.

   Uz samu obalu je struja niz pla�u, ali kad se makne� malo dalje sve je ok, osim �ta malo valja. U nedilju ujutro �e bit mirnije. Ako ne, neki �e pit draminu.

   Kako je vanka mora tako je i unutra, ne vidi� kraj sarbuna, na dnu pusto�, kacamarin svako pedeset metri. Uspija san vidit jednoga lipoga gofi�a koji je pro�a ispod mene. To je jedino �ivo, osim nas, �ta san vidija za po ure u moru.

   Idemo nazad, Ka�a kuva manistru na pome sa �parogama, rje�avamo to i oko pet uri palimo bajkove iz gara�e, pa izlazimo na cestu. Cesta lipa �iroka, prometna, masu biciklista u oba pravca, svi nas paze, nije ka doma - bicikla ima prednost.

   Ravno, valovito, ka od Lava put Omi�a: hupsi�, pa ravno � ''i�e i pjeva''. Svi�a nam se, sa izlazom iz mista, polako kroz male uli�ice pune svita, do�li smo na 14. kilometar sa prosjekom 30. To je u redu.

   Vra�amo se nazad, malo vitra u prsi, ali ide. Asfalt lipi, ne trese, nema rupa, a ni vargule in nisu na cesti. Doma smo u �as - tu� i idemo na pasta party.

   Poslu�ali su me, svi smo u slu�bene majice. Do dvorane se penjemo po najve�oj uzbrdici koju smo vidili od Splita. Masa svita, svi uzimaju spizu, organizacija bez gre�ke, sve smo uslikali da mo�emo prekopirat kad nan se skupi iljadu i ne�to svita na Tri Star-u u Splitu.

   Satrali sve, malo pokupili u bor�u (Ka�inu - pa ronza da ona vuklja. Jel' ''support'' ili nije?) Ostavili teret u Titanic-u i oti�li pro�etat.

   Nakon �etnje, vrime je bilo za WI-FI u baru hotela, a uz to smo Kuco i ja sorili i po jedan mojito - za cirkulaciju. Sve smo iskomunicirali, pa nazad u na� dvor.

   �kare primi�ta aero bar, jer mu ga je Pa�o (govori on) ciloga izmi�a, kupila se i aero boca tako da je bajk odma �ivnija. Goge je ve� sve spakovala, mo�e krenit.

   Pono� je, idemo le�. Utonili brzo.

  

 
 
SUBOTA
01.10.2011.

   SUBOTA - 01.10.2011.


   Bu�enje, toaleta, marenda.

   Goge �ita knjigu o triatlonu. Danas je na rasporedu dio sa naslovom RACE DAY. I taman kad je uzela komad lipoga toploga kruva, za namazat maslo, govori joj Ka�a: ''Ostavi se kruva!'' Goge je blido pogleda. ''Prvo pro�itaj jel' se to mo�e i smi� li uop�e.'' Svi smo legli.

   Lagano se to obavilo, naravno uz kontrolu mo�e li se i koliko, pa polako na brifing.

   Zafrkajemo Kucu, koji je u Split povoljno kupija novu jaketu u O'Neal-a, da je obu�e, jer se ova tri dana iz petnih �ila trudi pokazat novu jaketu svekolikom pu�anstvu Calelle, ali ga to ba� i ne ide, jer je vanka 28 stupnjeva. Nije je ni danas obuka.

   U kinu smo, tehni�ki delegat je odmlija to u dvadeset minuti. Nije ka Pave, lagano i za zaspat. Nismo puno pametniji, ali smo obavili.

   Po zavr�etku, idemo na sajam, odvajamo se i svak jo� gleda �ta ga interesira, ja sa Ka�om gledan zonu, �ator za presvla�enje, tra�imo poziciju za fotkanje.

   Prolazimo priko �para, kupuju se ri�i i manistra, danas ri�ot, sutra ujutro manistra.

   Skupili smo se svi u Titanic-u, pa su se po�eli punit bagovi od bicikle i tr�anja.

   Goge duck-tapeom lipi plo�ice po okviru. Zezamo je da �e morat u boks mehani�arima na po puta da joj to odlipu.

   Kuco je na�a KERUM kesu za pokrit sic od bicikle, da mu se ne priladi.

   Lagano smo se svi uzvrtili, neko u glavi zami�lja sve potribe i onda pakuje; a neki, koji su po�eli zaboravljat, imaju �ek-listu na karti pa �trikaju i pakuju.

   Ka�a je skuvala ri�ot, jedemo bez Goge kojoj check-procedura traje od dva do �etri popodne, mi smo od �etri do �est.

   Posli obida zadnja pumpanja, pregledi i pokret.

   Kako se pribli�avamo zoni, sve je vi�e likova sa lamicama i vali�ama na ramenima, �eka se red, poka�e� putovnicu, sinjaju te, dobi� �ip, provjere jesi li s njm u vezi ljubavnoj i puste te u zonu.

   Zona ka po nogometnog igrali�ta. Kako je tu 1100 bajkova, ra�unamo da je to najmanje dva-tri miljuna eura vrijednosti. Slikamo se, naravno i Kerum kesu u moru bicikli, pa u �atoru za presvla�enje ostavljamo bike i run bag.

   Na izlazu sre�emo Patr�evi�a, Vi�ticu, Govindu i prijatelja Graha kojeg znamo sa splitskog TriStar-a. Slikamo se, a na Dejanovo pitanje jel sve po planu ide odgovaramo da nemamo pojma. Vidit �emo sutra.

   Goge i�la u more, mi se zavrtili po sajmu, Ka�a i �kare kupili kompresijske bi�ve, pi**a ko ih nema.

   Svi smo u dvoru, ma�ta se �ta �e bit sutra u ovo vrime. Ra�unamo svi po mraku u� u cilj. Ako ni�ta, rije�it �emo se vru�ine. Bit �e fri�ko.

   Goge ve�erala i oti�la kupit ne�to slatko; Kuci i meni moja draga napravila fritaju u malo kruva; �kare je pun, pa ne�e ni�ta.

   Vrime nan prolazi u razgovorima svake vrste, zavr�avamo sa teorijama o braku. Na�la se ekipa prava: momak, dvoje sa ''pokojnim'' bra�nim drugovima i dvoje u sretnom braku. Tema ide u beskraj. Dobro, niko ne razmi�lja o sutra.

   Kuco ima teoriju da sutra juri�amo na cilj i da smo sritni �ta ne juri�amo na ne�ije rovove. Morbidno.

   Di �e ova pri�a zavr�it i kad, nisan siguran. Ka�a je za sutra ujutro u pet uri skuvala, zna se - manistru. Planovi su razra�eni za ujutro. Dakle moramo samo mo� zaspat i tu smo.

   Moran jo� ovu pisaniju mejlat, da smo fri�ki sa vjestima na klupskom fejsu. �ujemo da se �ita i da je interesantno. Potrudim se ja uz sve ostalo da tako bude do kraja ove �torije.

   Sitija san se Maloga Mista i onega po��era sa lapi�on na tintu i knjigon od 12 kili, a mi danas �itamo svi sve dva minuta posli nego se dogodilo. Ma isto je to lipo.

   Dosta za danas. Sutra je IronMan. Du�ina od Splita do Dubrovnika je za zamislit se, ali ponavljan, niko nas nije tira.

   I dobro me Kate moja napala ju�er kad san nehotice uzdaha �itaju�i knji�icu sa opison staze - da ne smin uzdisat jer san sam ovo tija i stvarno me niko nije natira i sam san sebi odgovoran.

   Toliko.

  

 
 
NEDILJA
02.10.2011.

   NEDILJA - 02.10.2011.


   Budin se u dva ipo, pa u �etri. Sve ono teku�e �ta se punilo dan prije, o�e vanka, a i nije neki tvrd san.

   U �est manje kvarat zvoni sat, di�en se, grije se manistra, pjat se izija, jo� malo kruva i pr�uta, ostali isto. �kare bez kave ne mo�e.

   Svi mutimo pi�e i gelove. Pune se boce i bo�ice. Na posteju sla�en sve za u more.

   Obavezni toalet i, kad smo sve zgotovili, tek je sedan manje kvarat. Goge govori da partimo jer, ko zna - mo�da se bicikli �ta desilo. ''Bit �e uvatila plauritu, pa �e� joj dat dekot,'' govorin ja. Di �e� ranije?

   �etamo svi po apartmanu ka pasi u kavezu. Nema vi�e �ale, idemo uranit pa �ta bude. Mrak je jo�, bagovi na le�a i kre�emo.

   Po ulicama samo triatlonci i pratnja zadu�ena za foti�. Ka�a uredno obavlja svoj zadatak. Pune uli�ice istih likova. Isprid ulaska u zonu slikamo se jo� jednom, ulazimo, obilazimo bicikle. Zdrave su, nima straja.

   Deset metri od mene eno ga �ivkovi�. Pozdravljamo se uz uobi�ajen odgovor na njegovo pitanje ''Jel'sve uredu?'' - neman pojma.

   Bic je spreman, odlazin u �ator sa bagovima pa dodajen spizu u Bike Bag i ''al kaidu'' sa gelovima i ostalim u Run Bag. Tako mi zovemo oni pojas sa malin smi�nin bo�ican za oko pasa. Asocira na pojas sa bombama.

   Kako su svi banci puni, nalazin misto uz rub �atora za obu� neopren. Kraj mene se obla�e mu� i �ena. Livo lik ve� obu�en, gledan mu noge, a ono lakirani nokti u crno. Ima nas svakakvih.

   Obavljan sve, spreman robu u Streetwear Bag, ka�im je na svoje misto i izlazin vanka. Okupljamo se isprid �atora, mi ka tuljani, a Patr�evi� jo� u robi pita di je zahod. A je smi�no smantan profi�, uvik ne�to pita di je.

   Izlazimo na tuljansku koloniju na pla�i. Neki su u moru, plivaju. Sarbun od vlage ladan. Iljadu i ne�to gumiranih likova �eka da mu grupu pozovu na start.

   Gledan kako se profi�i spremaju, kad isprid mene osvane Dejan (re�eni Patr�evi�), pita di se ulazi. Nemo� virovat. �aljemo ga na pravu stranu.

   Iza njih za dva minuta idu �ene Pro, pa obi�ne �ene. Kako ovo re� ''obi�ne'' ili ''normalne'', kad nisu ni obi�ne, ni ba� normalne. E, iza njih, za dvi minute idemo mi - zelene beretke - svaka grupa svoja boja kape.

   Gogu smo ve� pozdravili, Kuco, �kare i ja se pozdravljamo, tiraju nas kroz torove, do linije starta tik uz more. Puka je top, starta san sat i bacija se u more.

   Livo san od nas dvista, lagano po�injen, do prve okretne bove san ve� uvatija jednu od �ena, okri�en prvu bovu, pa sad pravac do slijede�e pa dalje. Ide lagano, bez napora, nikakav problem, trese me sat, kilometar je puka, veslam dalje.

   Okret livo, pa jo� jedan posli sto metri i onda po pravcu nazad. Tu su me pro�le dvi �ute kapice, neke mla�e grupe �ta su startale posli nas. Pri kraju pravca prelaze me i roza kapice. Ka motorini. To je �panjolska Open skupina. Zamalo profi�i.

   Zadnja okretna bova, pa prema pla�i, jo� smanjujem ritam, obavljam u neoprenu sve �ta se mo�e obavit, jo� par zaveslaja i stru�en rukon pla�u, dignen se i vanka san. Polako �etan po dubokom nezgodnom sarbunu, pliva san uru i osan minuti, prolazin ispod tu�a.

   Na kantunu isprid �atora se javljan Ka�i - sve pet.

   Sre�en �karu, on poluspreman, ve� kre�e vanka. Prisvla�in se prema planu, bez pri�e, pakujen bag sa mokrin neoprenon, �etan prema bajku, obuka san i rukavice i stavija o�ale, dolazin do linije za sist, penjen se i kre�en.

   Polako po zavojima i le�e�im policajcima jedan ipo kilometar do izlaza na cestu. Kre�u kilometri. Ide odli�no, kilometar prije okreta na 36-om kilometru vata me Kuco pivaju�i, a iza njega Goge, malo preblizu za moj ukus.

   Kre�emo nazad, na kraj prvog kruga dolazin sa prosjekom od 32 kilometra na sat, javljan se Ka�i koja sa ruba okretnog rodula slikaje i iden u drugi krug. Na okrepnoj stanici na okretu predvi�enom za tre�i krug stanen, minjan boce i mutin novu koli�inu izotonika. Ponovo kre�en, a neko zove. Pa onda i mu�ki glas vi�e ''Kuki!''.

   Pogledan i vidin Gogu, ni�ta mi jasno, djeluje mi u redu i nezabrinuta, pa nastavljam. I onda mi sine da je u Penalty Box-u - popila je �uti karton za draftanje pa mora mirovat u boksu osan minuti. Tu ne smi� sist, ni ist, ni pit.

   Ja vozin dalje, ali sa te�ko�ama jer se diga mae�tral i tu�e u prsi. I to ne slabo. Prosjek pada na trideset do okreta, u povratku jeden drugi sendvi� i ve� po�inje lagano ko�enje vrata. Sad se malo lak�e vozi, ali sve je nekako te�e. Pa pro�lo je 125 kilometri i mora bit tako!

   Vru�e je, pije se, to mi nije drago jer mi se u drobu po�inje mu�kat. Dolazin na okret na 136-om kilometru, na rodulu se skidan sa bajka kraj Ka�e za poljubac, a ona misli da mi je ko zna �ta.

   Iden na zadnji kra�i krug, vitar tu�e u prsi, nije lako. Na okretu minjan boce i �utin se mu�no. Po�elo mi se zijevat, dakle spavat i malo me muka. Stajen kraj jednoga zida, obavin potribu i zamalo me potira na povra�anje, ali nema �ta iza�.

   Nastavin ja dalje i u zonu ulazin za �est ipo uri bicikle. Ra�unan u grubo sa plivanjen i zonon san na sedan i �etrdeset, na sedan i pedeset po�injen trkat. Dobro je, ali me jo� muka.

   Po�injen polako, osan ipo po kilometru, malo �etnje. Pijen kolu i od straja ne pijen gelove. �ujen vatromet, to je prvi u�a u cilj.

   Ne znan �ta �e bit, daleko su �etrdeset i dva kilometra. Kuco se javlja, zavr�ava prvi krug, �kare je isprid mene ve� po�eja drugi, Gogu ne vidin.

   Vru�e je, sunce pe�e, likova raznih - �etaju, rasti�u zgr�ene noge, ima svega za vidit.

   Uglavnom iden od okrepe do okrepe - malo �etnje, pa tr�anje; vozin na koli i prolijen se vodon. Prvi krug je pro�a, na po�etku me Ka�a pita kako je, a ja govorin da �u ga zavr�it makar i sa po noge - odma se pripala da mi nije �ta. Nije ni�ta, ali ako triba puzat, nema problema.

   Drugi krug - prelazi me �kare u zadnjem i Kuco u tre�em, Gogu jo� nisan vidija.

   Pada mrak, kre�en u tre�i krug. Vi�en Ka�i da mi za zadnji krug doda dvi kole jer su na okrepama nestale.

   Bogajen one �ta in u Splitu sve smeta; te fali ovo, te fali ono, a ja ovde platija 350 euri startnine, a njima na petnaeston kilometru nestaje kole. Neka mi samo ko �ta vi�e re�e.

   Kraj tre�eg kruga prelazi me Goge, ja polako za njon okri�en u zadnji krug. Sad ve� znan da �u do� do kraja, pa po�injen br�e trkat, tako da je mislim to moj najbolji krug.

   Pojavila se i kola na okrepi, tek sad pijen gel jer me nije briga - malo je do kraja.

   Sad i ja prelazin neke koji bauljaju po stazi. Ima jedan mra�ni dio, ne pokriven �aruljama, pa me straj da ne upadnen nogon u rupu. Desilo se jednome isprid mene.

   Tu �etan i pi�in prema kraju, gledan neke koji tek po�inju zadnji krug. Ja pun sebe prolazin kroz zonu i ulazin u cilj.

   13:52:ne�to.

   Ljubljenje, �estitke, medalja, Finisher majica, slikavanje. Iden ne�to popit i po stvari u zonu. Moji su ve� krenili u hotel, pa je i meni pri�a jer san mokar, a malo je zafri�kalo, ve� je skoro jedanaest uri.

   Kupin stvari, na izlazu iz zone pregled jesi li uzeja svoje ili tu�e. Guran biciklu do hotela i jo� mi do glave ne dolazi �ta san sve pro�a.

   Tu�, sidimo u dvoru. Evociraju se si�anja.

   Goge govori da je ono kad me zvala bila u Penalty Box-u. Uvatilo je u zavjetrini za Kucon. Dobila kazne osan minuti - u pr�unu nesmi� sist, nesmi� ist, nesmi� pit i nesmi� govorit. Ka Jasenovac. Mo�da joj je zato posli godija odmor.

   Zezamo �karu, koji je i�a ka lud i do�a za ne�to vi�e od jedanaest ipo uri, da mu je dobar program treninga koji je sam slo�ija. Toliko dobar da bi sad moga postat IronMan Coach i prodavat treninge i savjete. Predla�emo da Koce dobije popust od 50%.

   Pri�amo �ta nan se sve de�avalo.

   Meni se desilo da jedno tri kilometra nisan moga dobit to�an rezultat mno�e�i 9 puta 7 za izra�unat neko vrime koje san tija. Nikako i nikako. Za ne virovat. Sta mozak i samo noge radu.

   Pono�. Idemo le�, glava je malo zbrkana, ali se o�i same sklapaju, a jedino se ne mogu nikako napit. Usta suva non-stop.

   Zacrnilo se.

  

 
 
PONEDILJAK
03.10.2011.

   PONEDILJAK - 03.10.2011.


   Po no�i se di�en pit dva puta. Dobro san spava. Probudili se svi u osan uri.

   Kuco je sino� po zavr�etku trke utrpa u sebe svu mogu�u spize koju je vidija u velikon �atoru di je bila okrepa. Naravno, ukrca je to ka kroz gurlu, pa ga po no�i uvatila �garavica. Tra�i Gastale.

   �kare je izmu�ka svoju kemiju i popija kavu, a Gogu boli grlo pa je jedva ne�to izila.

   Ja san sa Ka�on platija po pet euri i upa na �vedski stol u hotelu. Ija san uru vrimena, po�elo je sa suhomesnatim, sredina je bila topla jela, a za kraj smo meli dinju, zalivaju�i to sa masu �usa i mlika sa kakaon. Propali bi brzo da in svi gosti ovoliko mogu izist.

   Gledan jednoga bidnoga Francuza, koji je isto trka, kako niza skale ide naopako, ka da se penje, jer ga kvadricepsi toliko bole da ne mo�e niza skale normalno. Vidi� odma ove �ta su trkali, svi nabadaju ka po jajima i sa grimasama na licu.

   Odlu�ujemo se i� okupat na pla�u, malo se relaksirat, uvatit sunca i onda u jedan na progla�enje. Sve nas malo zati�u kvadricepsi, a Kuco ima i problem sa velikin �uljon od zavrnute bi�ve.

   Na ovi �ivot na pla�i bi se moga naviknit, jedino �ta se sarbun svugdi zavla�i. Kate govori da ne zna kad je zadnji put bosa u�la i iza�la. I jo� govori kako joj je Dejan (prijatelj Patr�evi�) reka da je duga �etnja po ovome grezome sarbunu dobra za piling. Ma vidi.

   Mi�emo se sa pla�e i u bot smo u �atoru di je bija pasta party. Po�inje progla�enje, gledamo rezultate na zidu. Dejan je tre�i, bit �e vike.

   Vi�tica je odusta na trkanju, noga ga zabolila pa je odusta jer nije moga bit dobar, a riskira je ve�u ozljedu. �teta, jer je ima drugi rezultat na bajku.

   Grah je bija dobar, a �kare je tre�eplasirani Hrvat. Naime, �ivkovi�a je diskvalificiralo jer ga nije sinjalo da se pojavija u Penalty Box-u nakon �utog kartona.

   Dejan pri�a da je njemu bila te�ka bicikla u vitar i da nije moga tr�at kako je tija jer je bilo vru�e. Isto smo se derali kad se peja na postolje. Lipo - na� �ovik, a tako dobar.

   Na povratku ga zezamo da mu je lako kad mi stariji profi�ima damo �est minuti fore i pustimo ih prije da ka nemaju gu�vu.

  Opra�tamo se, Kate i ja u Titanic-a, a Kuco ,�kare i Goge na obid. Danas se jede meso. Proteini. Mi pod tu� i odmor, a oni na spizu.

   Posli se minjamo, pa se posli na�e spize i njihova tu�a nalazimo vanka - tra�imo suvenire i di �emo proslavit sve skupa , pa i dana�nji �karin ro�endan.

   Na�li smo lipo misto i uz pri�u ispraznili bokal sangrije, pa oti�li nazad za u krpe.

   Kuco je prije spanja dobija i medicinski tretman za ogroman �ulj na nozi. Trebali smo jednu fini�er medalju maznit i za Ka�u. Za sve �ta je svima zna�ila i u�inila.

   Idemo le� jer je sutra plan obilazak Barce. Svih nas vi�e bole nego ujutro, ali se opet brzo zacrnilo.

  

 
 
UTORAK
04.10.2011.

   UTORAK - 04.10.2011.


   Doru�ak u hotelu. I�li svi.

   Neki se pro�vercali u masi gostiju i u�tedili po pet eura. Pogodite...Idemo na vlak. Ovi stvarno nisu normalni. Odma su uz dvista metri sarbuna stavili tra�nice i vozi vlak. Gleda� toplese i vozi� se. Onde di nema sarbuna ni pla�e nasuli su stinje da mogu stavit prugu.Lipi, brzi, klimatizirani vlak vozi jedno osamdeset kilometri do Barcelone i staje u svako misto. Ka da ide od Trogira pa do Omi�a. Tiket za nas pet, po� i do�, dvadesetosan euri i ne�to.

   To je malo vi�e od dvista kuna. Nas pet tamo i amo. Za jednoga jedan pravac dvadeset jedna-dvi kune. Pitan se koliko je karta za mirisni i vru�i autobus do Trogira.

   Ovi vozi uru i kvarat i iza�e� u centar na trg Catalunya. Tu smo sili u buseve za ture po Barci, jer ko bi sve oba�a. Voze te od to�ke do to�ke, ti slikaje�, ako o�e� iza�e�, pogleda� i opet se ukrca�, pa nastavi�.

   Dobije� nove sluhe koje u�teka� u bus i slu�a� predavanje o svakom detalju. Obilazili, slikali, vidili, na kraju pro�etali �uvenon La Rambla-om i u�li na Pazar i Ribarnicu.

   E, to nemogu ispri�at, to iman slike pa koga interesira neka pita, ali ja ne preporu�an. Bolje da ne znate kako Pazar mo�e izgledat.

   Kre�emo nazad, malo smo svi de�vani, Goge najvi�e, a boli je i grlo.

   Kad smo do�li doma, odma je legla, a nije i�la sa nama rje�avat proteine, �ta je gadan sinjal, jer ta koliko mo�e izist, to se ne mo�e lako ispri�at.

   Rje�ili smo ra�une u hotelu, izgubili jednu uru ipo za napunit kombi i brzo zaspali jer je bu�enje u �etri ipo.

  

 
 
SRIJEDA
05.10.2011.

   SRIJEDA - 05.10.2011.


   Kre�emo u pet i kvarat. Mrak mrkli.

   Triba neko s menon pri�at, ina�e �u zaspat, ali svi osin Kate spavaju. Koja ekipa. Samo su se primistili sa posteje na sic.

   Idu ilometri. Svako dvi ure stajen da ne bi zaspa, tr�u�i do WC-a, za vidit plo�ice i odma dalje. Ova Francuska je ogromna, a opet se ponavljaju smi�ne stvari sa automatima za naplatu cestarine.

   Dejan Stoiljkovski ne mo�e do� na odmori�te povi�e kne�evine, pa mi sami stajemo i slikajemo Monako u izmaglici.

   Danas mi je puno lak�e vozit u odnosu na prije �est dana. Ne bole me ni le�a, ni vrat, ni ni�ta. Eto ti IronMan, a ja se boja kako �u nazad.

   Po Italiji jo� ve�a gu�va nego na odlasku tako da smo teoriju o neradu samo potvrdili.

   Idemo po planu i ulazimo u Anconu za 14 uri, staje se u samoposlugu kupit zadnje sitnice, �ekiramo karte i po kompliciranome portu dolazimo do Marka plemenitog Pola, krcamo se i vatamo busiju u salonu-kavani.

   Kuco pije �aj kao pomo� u rje�avanju problema nastalih od mi�anja jogurta i �usa od naran�e. To je ka da ide� ist, recimo ciklu sa nutelon.

   �kare je na pivi, Ka�a na vo�nom �usu, a Goge i ja idemo izist po jednu juvu od povr�a.

   Kamarijer me �udno gleda kad naru�ujen, dobra je ka dekot i zamalo smo udrili repete, ali bilo bi puno. Ka�a nas je do�la i slikat.

   Poslali smo poruku Pavi�u da sutra o�ekujemo do�ek. Iman vrimena ovo napisat, ali jedva jer san ve� satran. �ena me napada da san gori od Servantesa, da s nikin ne govorin. Poslu�at �u je i ovo zavr�it za danas, ali �e onda ona uzet komp za pregledat fotografije, pa ko onda s kin ne�e govorit.

   Sutra je kraj.

  

 
 
�ETVRTAK
06.10.2011.

   SRIJEDA - 05.10.2011.


   Do�li smo.

   Pijemo na brodu zadnju zajedni�ku kavu. Carina nas gleda, mogu gledat koliko o�e, nemamo ni�ta. Idemo na polazni parking.

   Sli�na ekipa, od kojih su neki neprepoznatljivi - tajnik se obrija, ne pitamo jel' za nas ili sutra za ro�endan.

   �estitke. �ampanjac Goge naslonila na pod do kola, dolazi opozicija, a �ampanja okine sama i po ga se prolije po podu. Pave nije ni�ta kriv, drago nan je �ta je s nama.

   Popili smo po guc, izvadili stvari, slikali se u fini�er majicama i krenili na kavu.

   Intrigiraju nas neke druge utrke.Po�inje se planirat za dogodine odlazak u ___________.


   Dosta je bilo.

   Da vidimo ostale. Sad van je lak�e...

  

 





   SRIDA - 28.09.2011.


   Evo je do�lo vrime da se posli �est miseci priprema krene u Barcelonu. Koliko je to sad daleko, uplata u tre�i misec. Si�an se da je, dok san obavlja uplatu, bilo lo�e vrime i da san kroz prozor gleda oblake kako prolaze i mislija: "Ima jo� sedan miseci do trke, ima vrimena." A evo ga vi�e nema. Kre�emo.

   Na parkingu iza kluba sveprisutni Pavi�, Nike i �ef opozicije Pave. Kad me pozdravlja govori Pavi� da to ka da te Juda jubi. Ali isto neka, vridi. Slo�ili smo se za prvu sliku na polasku Goge, Kuco, �kare i ja. Napunili kombi, trubnili i partili.

   E, ali samo 348 metri do ulaza u Kucinu zgradu. Tu se parkirali i �ekamo doti�noga da naload-a "glupa�u" sa kartama Francuske i �panjolske - da se ne bi izgubili po putu. A to traje li ga, traje. Umisto da krenemo u pet i po, evo sedan manje kvarat. Napunila se "glupa�a", pa sad ima i Calellu - �ta je cilj ove pri�e.

   Naravno po�ele su odma dolazit poruke, od znanih i malo bolje znanih, sa dobrim �eljama za sve �ta nam se tek treba dogodit. Idemo za Zadar, Jadrolinija nam dala skonto pa se isplati. Tankamo u �ibeniku i odma Kuco �va�e oni najlon sendvi� na skontu - jer mu isti�e rok, a Goge zaranja po wc-u pa je �ekamo.

   Ri� po ri� i eto nas u Zadru, na punti stali u veliki red od sedan auti i dva kamiona, pitamo Kucu kakve su ovo karte, dva lista isprintane potvrde o uplati, jedan za po�, a drugi za do�. "A to mi je dalo, i to je to," govori. Dobro. Carinica i policajka uredno �avrljaju, a kolegama dosadno pa pitaju idemo li ovo na Kupres sa kombijem Ski Kluba "Split".

   Prolazimo i to, kad isprid broda pitaju di su karte, a mi ih nemamo. Kuco se vra�a u Lipu Na�u, priko grane, sa svim dokumentima, u agenciji Jadrolinije dobiva karte, pa se parkiramo u gara�i velikoga "Zadra", koji �e nas preveslat do Ancone.

   Kako se posli ne�emo mo� vratit u auto, uzimamo bagaje i trk u salone na� fotelje za spavat. Smi�tamo se na krmi u techno salonu sa kri�avin plavim neonkama. Kako nam se raspored kau�a nije svidija, po�eli smo preure�ivat, pa su Goge i Ka�a uzeli jedan (naravno - ve�i), a �kare i ja drugi (naravno - manji), te smo ih zaminili sa kraja na kraj salona. Zamalo smo se zanili i nastavili, ali smo sad zauzeli svak svoj komad namje�taja i zadovoljni smo.

   Evo partimo. Ja ovo pi�en; Kuco �ita neko lako �tivo; Goge se separirala, upalila laptop i ne�to kucka da opravda profesorski status; Kate je i�la slikat pozdrav suncu, vidit �emo �ta �e ispast; a �kare je izija njen sendvi� i glumi Pa�u pa govori kako nije izija nikad bolji sendvi� u �ivotu.

   Sad �emo skoro le� pa je dosta za danas. Sutra nas �eka 1200 kilometri, pa �e sigurno bit novih stvari za ih zapisat.

  






 


TK Split